ŠKAMP - Nephrops norvegicus

Iako je iz roda rakova, od njih je potpuno drugačiji. S druge strane oni manje upućeni nazvat će ga nedoraslim jastogom ili hlapom.

No pravi gurmani, oni koji cijeli tjedan smišljaju gdje će provesti vikend na način da bar veći dio budu u nekom finom restoranu ili konobi, reći će da je škamp ipak nešto sasvim drugo. Namirnica vrijedna divljenja i poštovanja.

JADRANSKI ŠKAMP SLAĐI I PODATNIJI
Prvi zapisi o škampu kao namirnici datiraju iz 1. stoljeća poslije Krista kada ga je slavni rimski gurman Marko Apicije spominjao u svojim zapisima. Doduše, nije se tu radilo o jadranskim škampima, već škampima koje su Rimljani donosili iz Libije.

O tome kako je škamp stigao u Jadran postoje brojne teorije. Mnogi su zagovornici toga da je škamp u Jadranu oduvijek, no posljednjih se tridesetak godina i znanstveno pokušava potvrditi kako je škamp umjetno naseljen iz Norveške.

I naš i norveški škamp spadaju u istu skupinu latinskoga naziva Nephrops norvegicus, ali za razliku od svojih sjevernih rođaka, škamp u Jadranu živi u plićem moru i na višoj temperaturi, pa je to razlogom što je tijekom godina razvio tanji oklop, svjetliju boju, a i meso mu je slađe i podatnije.

Ovaj mali crveni osobenjak i samotnjak živi na mo­rskom dnu na dubinama od 50 pa do 400 metara, no može ga se i naći na dubinama od 800 metara. Škamp živi u mulju u kojem kopa kanale u kojima provodi većinu života. Vrlo rijetko izlazi, najčešće zbog hranjenja ili u vrijeme parenja.

Škampi se pare tijekom rujna i listopada, a ženka nosi jaja kao i čovjek, devet mjeseci. To znači da će mladi škampi ugledati svjetlo dana početkom svibnja, kad i počinje sezona škampi i kada su oni najbolji.

Mužjaci škampa nešto su veći od ženki i narastu do veličine od 20-tak centimetara, dok ženka naraste do 17 centimetara. Škamp inače dva puta odbacuje oklop, a raste od momenta od kada odbaci oklop do momenta kada novi oklop očvrsne. Zanimljivo je da je škampu srce smješteno na sasvim neobičnom mjestu - u glavi, a ima i dva para različitih nogu. Jedne služe za plivanje, a druge za hodanje.

Iako je delicija koju jedu oni koji cijene dobro, sam škamp s druge strane jede sve, i ne libi se ako nema ničeg drugog pojesti i druge škampe. Zaštitnički je nastrojen prema svom teritoriju, pa tako kada ulazi u sukob s drugim škampom ispušta zvuk jači od laveža dvaju pasa.

KVARNERSKI ŠKAMP JE NAJBOLJI
Iako je svaki škamp iz Jadrana odličan, gurmani tvrde da je najbolji škamp upravo onaj koji obitava na Kvarneru. Istina je da Kvarner pruža drugačije i posebne životne uvjete škampu, koji je tako postao svjetlije,tako ne mora boriti s tlakom kao škampi koji žive na većim dubinama. Upravo je to razlog zašto je oklop kvarnerskog škampa tanji i mekši.
Brojni izvori slatke vode koji s kopna donose i obilje minerala i drugih hranjivih elemenata čine vodu kvarnerskog zaljeva bitno drugačijom i upravo za škampa posebnom.

Posebna je priča na Kvarneru i plavi mulj, koji škampa ne prlja i štiti ga bolje od pijeska, a u njemu bez veće muke škamp može kopati svoje tunele ili potražiti zaklon od koćarica u olupinama starih potopljenih brodova.

No što je u jednako posebno i u kvarnerskom i u jadranskom škampu? Upravo zahvaljujući svemu gore navedenom ovi su škampi obilniji kolesterolom. I upravo radi kolesterola, često spominjanog u negativnom kontekstu što se zdravlja tiče, repovi jadranskog škampa su posebno mekani i tope se u ustima. I tu je kvarnerski škamp još bolji od ostale jadranske braće. Još je mekši, još se ljepše topi. Jednostavno je poseban. Pasionirani ljubitelji kvarnerskog škampa reći će da je to savršena namirnica, čistog, slatkog, punog i nepatvorenog okusa.

Tekst o škampu, kako ga pripremati, koje vino uz njega preporučiti, koji pribor za jesti škampa nabaviti i po kojim cijenama možete pročitati u tiskanom izdanju časopisa Turizam info br. 43 za travanj/svibanj.