ZUBATAC - dentex dentex

Ne probati zubatca je grijeh... Reći će to mnogi gurmani, ali i poznavatelji ove izvrsne namirnice. Fino i podatno meso, najbolje u laganim i jednostavnim receptima zadovoljit će čak i one koji će reći kako ne vole ribu. Ali, riba je to koja možda ima i najveću osobnost u morskom svijetu. Zubatac je drugačija, nepredvidljiva, posebna riba. Riba s karakterom.

GLAVATI, ZUBATI I REPATI LUKAVAC
Počnimo od samog imena. Zubatac ili, latinski dentex dentex ime duguje velikim očnjacima kojima grabi i komada svoj plijen te, u upornoj borbi za vlastiti život i u skladu s parolom ‘krepat ma ne molat“, uništava najlon, mrežu i najjače udice.

Da ne bi bilo zabune, takav je jedino pravi zubatac, a osim njega, u Jadranu su poznati još i zubačić rumeni, koji naraste do oko 30 dekagrama, i zubatac krunaš, koji veličinom nadmašuje pravog zubatca.

Dentex dentex inače pripada plemenitoj porodici sparida, ljuskavki. Riba je to čvrste građe, s visokim i izduženim tijelom na kojem se ističu glava s velikim ustima i zubalom, ali i rep, a čitav izgled, zajedno s perajama, odaje snažnog grabežljivca i dobrog plivača. Leđna mu peraja ima 10 do 13 bodlji, a zanimljive su i boje koje nalazimo na zubatcu - srebrna koja se u gornjem dijelu tijela miješa s plavom, a u donjem, na bokovima i trbuhu, s crvenkastom i smeđom bojom. Za života je prekriven tamnim pjegama, koje na suhom, odnosno nakon smrti, nestaju.
Reklo bi se da zubatac dugo uživa u djetinjstvu. U prvim godinama života raste sporo i dosegne težinu od tek 0,1 kilograma. Rast mu se s godinama postupno ubrzava, pa je zubatac od 5 godina težak od 2 do 3 kilograma, a tada počinje i njegov rasplodni život. Zubatac je jedna od najdugovječnih riba, može živjeti i preko 30 godina, a iako su uglavnom jednospolci, među njima ima i hermafrodita.

Na svjetskoj razini nalazimo ga u morima od Senegala do Atlantika i Mediterana. A u Hrvatskoj obitava oko šibenskih i zadarskih otoka, u okolici Pule, Rovinja i Rapca, oko otoka sjevernog Jadrana, između Krka i Cresa, kao i oko Visa, Mljeta i Palagruže.
Život koji vodi zubatac je sve samo ne dosadan. Stanovnik je kamenitih područja, koraljnih i ljušturastih dna te onih koja su obrasla algama, a najviše voli pećine i potonule objekte, gdje se može sakriti ili odmarati od lova.

Voli i dubine. Obitava i na dubini do 200 metara, gdje se zadržava riba, ali se diže i na oko 15 metara dubine. Ljeti je bliže površini i obali, gdje ga privlače visoke temperature, a zimi se povlači u dublje more.

Lov na zubatca je jedna posebna priča koja u sebi objedinjava puno ljubavi prema moru, tradicionalnom načinu života i ribolovu koji je nešto više od samog puke zabave. Lovi ga se tijekom čitave godine, a ulov ovisi o ribolovnom alatu. Na panulu, ribolov u pokretu, najuspješniji će lov biti krajem ljeta, najesen te početkom zime. Ako se govori o najboljem dobu dana kada loviti odrasle primjerke udicom, onda su to jutarnji sati, kako kažu poznavatelji ove ribe, do deset, jedanaest, dok se ne razjača maestral, te u poslijepodnevnim satima do mraka, kada se more ponovno smiri.

Što se zubačevih mentalnih sposobnosti tiče, on je jedan intelektualni tip, odnosno riba koja puno razmišlja, na što, primijenimo li neka vjerovanja vezana uz ljudska bića, upućuje visoko čelo: u lovu na plijen i u bijegu pred ribarima, osim njegova izgleda, snage, dinamičnosti i brzine, dolazi do izražaja i njegova lukavost.

Sezona mriještenja zubaca počinje u travnju i traje do lipnja. U to vrijeme, nakon svojevrsnog ‘zimskog sna“ u dubokom plavetnilu, kada se manje kreće te se hrani tek toliko da preživi, zubatac u jatima stiže u pliće vode: mrijesti se na kamenitijem, tvrđem dnu, obično uz bokove uvala, na miješanom terenu, odnosno ondje gdje ima i kamena i pijeska.

Tekst o zubatcu u cijelosti možete pročitati u tiskanom izdanju časopisa Turizam info br. 44 za lipanj/srpanj.