SORBETTO - intermezzo i slatki finiš

Dobar sorbetto može u uživanju u restoranu biti odlična točka na i. Pravilno rashlađen, pripremljen s kvalitetnim sastojcima, i prije svega dobro prezentiran, bit će nešto što niti jedan gost neće odbiti.
Riječ je o koktelu čiji su temeljni sastojci sladoled od limuna, votka te pjenušavo vino. Poslužuje se rashlađen, kao digestiv, na kraju jela, uz desert ili kao "pročistač" nepca između dva slijeda obilnijeg ručka.

SORBETO ILI SORBETTO?
Kako će nam reći poznavatelji ovoga pića, u Italiji (ili barem većem dijelu te zemlje), od koje smo ime za ovaj koktelčić i posudili, pod sorbettom se dobiva ono što je u nas poznato kao sorbet, ledena slastica čiju bazu tvore voda, šećer i voće te što se, s obzirom na to da ne sadržava mlijeko i mliječne proizvode, promovira i kao dijetalni sladoled. Govoreći u hrvatskim terminima, može se reći kako je sorbet s vremenom evoluirao u sorbetto, s tim da su u optjecaju ostali i jedan i drugi.

Sorbet je zapravo preteča sladoleda, a smatra se da su ga davnih dana izmislili Arapi, koji su prvi počeli miksati voćne sokove sa snijegom s gorja Atlas i tako proizvodili slatki ledeni napitak.
Arapsku su recepturu u sljedećim stoljećima, u vrijeme muslimanske dominacije Sicilijom, preuzeli i usavršili Talijani, koji su u 16. stoljeću, kako tvrde neki izvori, led i snijeg počeli dodavati alkoholu, odnosno vinu.

Pa i ime za sorbet i sorbetto dolazi od arapske riječi „sharbah“, što bi značilo „piće“.
Talijani pak inzistiraju na činjenici da je autor sorbetta rimski car Neron, koji je navodno od vojnika i sportaša tražio da mu iz ruke u ruku dopremaju led iz planina na njegove raskošne večere na kojima ga je miješao s medom i vinom.

A upravo je iz prve polovice tog stoljeća, točnije 1528. godine, i prvi poznati zapis recepta za piće koje ima funkciju hrvatskoga sorbetta. Riječ je upravo o gore spomenutom sgroppinu. Naime, smatra se da je "rođen" na području Venecije, gdje je termin sgropin označavao klasični sorbetto, odnosno, po naški, sorbet. Prema povijesnim izvorima, piće se konzumiralo iz istog razloga iz kojeg se danas u Hrvatskoj troši i sorbetto: sgroppino se, zapisano je, posluživao u aristokratskim kućama kao svojevrsni intermezzo između dva slijeda s ciljem da se "ispere" okus jela koje se netom konzumiralo i pripremi nepce za uživanje u nastavku obroka.

Tekst o sorbettu u cijelosti možete pročitati u tiskanom časopisu Turizam info br. 45 od kolovoza/rujna.