
Jelovnik je prvo što gost uzima u ruku kada dođe u lokal, i to je jedan od načina kako možemo ostaviti dobar ili loš prvi dojam. Jelovnik je i dobro marketinško sredstvo pomoću kojega možete povećati profitabilnost ako ga dobro i kvalitetno osmislite, za što postoje i mnogobrojne “male tajne”. A kako ćete znati da je meni vašeg restorana dobar? Kada vam ga gosti potajno iznesu iz restoranu i uzmu sa sobom kući.
Pripremila: Barbara Požarić
Privlačno oblikovan, čitljiv i jasan jelovnik s kvalitetnim opisom jela, točnim prijevodima na strane jezike, ponekom sitnicom koja će zaintrigirati gosta i potaknuti na konzumaciju o kojoj nije razmišljao, važan je dio ponude restorana i njegova imidža.
Ipak, teško je oteti se dojmu kako se u velikom broju hrvatskih restorana, pizzerija, gostionica i drugih ugostiteljskih objekata oblikovanju jelovnika pridaje vrlo malo pozornosti. Vlasnici najčešće sami na svojim računalima oblikuju jelovnike, prečesto zaboravljajući kako je to prvo što gost uzima u ruke, i kako se kroz taj prvi dojam može privući ili odbiti gosta. Neuredan, loše posložen jelovnik kojemu ispadaju stranice zasigurno neće u gostu izazvati impresiju kako je jelo koje slijedi odlično.
Iako u manjini, postoje i restorateri koji su uvidjeli kako dobro i kvalitetno oblikovan i osmišljen meni može gosta ne samo natjerati da se vrati, jer ga je opis nekog jela dovoljno zaintrigirao, već i da potroši više jer mu se sve čini izvrsnim. Jelovnik je jedan od osnovnih marketinških elemenata “unutar kuće”, kojim možete postići isto koliko i vizitkom, prospektom ili internetskom stranicom.
MALE TAJNE DOBROG MENIJA
Postoji mnogo sitnica u oblikovanju jelovnika o kojima treba razmišljati. Dizajneri se slažu kako su osnovna pravila kada se radi o meniju ista za sve, bez obzira na to je li riječ o restoranu s Michelinovim zvjezdicama ili o konobi s lokalnim specijalitetima, a to je da meni u prvom redu mora biti jasan, jednostavan i lako čitljiv.
Druga važna stvar jest obratiti pozornost na redoslijed jela na stranici. Činjenica je kako je najveća pažnja gosta uvijek usmjerena na jela koje se nalaze na vrhu ili dnu stranice. Na vrhu stranice bi tako trebalo biti jelo koje je najprofitabilnije odnosno donosi najveću zaradu, dok bi na dno stranice trebalo staviti jelo koje je drugo po redu po profitabilnosti. Jela koja su najpopularnija smjestite u sredinu stranice, s tim da se bolje uočavaju ona jela koja se nalaze na desnoj stranici.
Ako rabite namirnice iz ekološkog uzgoja, naglasite to u meniju jer je današnjim gostima to bitna informacija. Isto tako, praksa je pokazala da gosti ne vole čitati duge i komplicirane opise jela, već im je, među ostalim, bitan podatak veličina porcija ( jesu li dovoljne za jednu ili za dvije osobe). Ako ste u mogućnosti neke od recepata prilagoditi onima koji su alergični na pojedine vrste namirnica, to također istaknite.
I ono što je na kraju posebno važno jest da gost jelovnik čita bez napora i razmišljanja. Koristite se jednostavnim rečenicama u opisima jela. Izbjegavajte kičaste tipove slova koja je teško pročitati.
I ono što je možda najvažnije, dopustite onima kojima je dizajn i oblikovanje menija struka da to naprave za vas. Oni imaju stručne programe, napravit će to brže, bolje i kvalitetnije. Ako pak u jednom segementu želite uštedjeti, možete dogovoriti da vam dizajneri tako pripreme menije, da ih prema potrebi i sami možete printati.
KOJE POTREBE MORA ZADOVOLJITI JELOVNIK
Prije svega, jelovnik mora biti prilagođen gostima ili kako bi Englezi rekli - “user friendly”. Jasno odvojite pojedine skupine jela. Predjela neka budu na svojoj stranici, mesna jela na svojoj, riblja jela na svojoj. Stavite dovoljno velika slova da se jelovnikom mogu služiti i starije osobe.
Izgled jelovnika treba pratiti i uređenje i dizajn restorana. Ne smije se dogoditi da imate npr. zeleni jelovnik s plavim detaljima, a da vam u untrašnjosti restorana prevladava bež boja s bordo detaljima. U tom slučaju jelovnik bi trebao biti bež boje i imati bordo detalje.
I ono što je najbitnije, neka vaš jelovnik bude specifičan. Pogledajte kakvi su jelovnici konkurencije i izbjegavajte isti način slaganja jela ili korištenje detalja.
Posebno pazite na pogreške u pravopisu. S obzirom na to da je u Hrvatskoj prema zakonu obvezno imati jelovnik preveden na još jedan jezik, osigurajte stručni prijevod.
Ne pokušajte u meni ugurati sve što možete ponuditi. Gostima je naporno i zamorno kada je meni pretrpan i ponuda preširoka.
I na kraju, kada netko ukrade meni iz vašega restorana, ne ljutite se. To je dokaz da je dobro osmišljen i kvalitetan te da ga gost želi imati kod kuće ili ga konkurencija želi kopirati.