Riječ kriza na svakom je koraku. Nakon sajma koji bi trebao biti nagovještaj sezone, a to je berlinski ITB, previđa se pad bookinga i do 30 posto. No, sve ste to već čuli, vidjeli i pročitali. Nakon sajma bilo je i još je u svim medijima. I zaista ne zvuči ohrabrujuće.
Posjetila sam sajam i mogu na žalost reći kako boli činjenica da sve imamo, ali to ne znamo, ne možemo ili ne želimo prodati.
Svi su čuli za Hrvatsku i naše prirodne ljepote, čisto more, zdravu hranu, gastronomiju, i to su nam aduti. S druge strane, svi su čuli i da nam je usluga loša, te da kvaliteta smještaja ne odgovara onoj na koju su naviknuli. Ali to kao da svi oni koji bi trebali čuti, ne čuju. Kao da ni sami ne znamo što želimo, koje goste, koja tržišta. Želimo Nijemce. Onda moramo prilagoditi uslugu njihovim potrebama.
Imamo velike prednosti i možemo, ali ne mogu se oteti dojmu da cijela zemlja čeka kako će nas spasiti turizam, ali se po tom pitanju ne poduzima ništa konkretno. Kao uvijek, puno priče i malo rada. I to žalosti jer više od nas rade oni koji imaju manje resurse.
Ali sva sreća da imamo lijepu obalu, pa se možda ipak dogodi sezona. To je nažalost tako jer u nas se sve događa stihijski.
No dobro. Posvetimo se mi našem novom broju i onomu što smo pripremili u njemu. Ponajprije su to manifestacije i sajmovi - Biser mora u Makarskoj te Promohotel u Poreču i Gast u Splitu. Rezime onoga što ste vidjeli ako ste bili ondje ili što ste propustili.
Kao jednu od glavnih tema ovoga broja izabrali smo Nacionalne parkove, ne samo kako bi podsjetili na mogućnost izleta već kako bi podsjetili na činjenicu kako je ovdje moguće razvijati i neke druge oblike turizma osim izletničkog te rad tijekom cijele godine.
Moderni gosti, nova vremena, aktivni odmor. Pojednostavljeno, investicije u sportske terene. Gdje, kako, od koga, primjeri investicija. Sve možete naći ovdje.
Pokušali smo pronaći i neke tvrtke koje uobičajene stvari rade na drugi način tako da dobijete ideju da se i to može. Riječ je o jedrenju, školama jedrenja i jednoj cjelovitoj i osmišljenoj usluzi.
I na kraju - suveniri. I sami smo svjedoci da je našim gostima na raspolaganju zaista svašta. Od figurica iz Kine koje nemaju ništa zajedničko s nama, pa do zaista lijepih stvari. I zaboravljamo koliko jedna mala sitnica koju bismo ponudili kao domaćini puno znači.
Jednom prilikom sam radila intervju na Lošinju i razgovarala s privatnom iznajmljivačicom koja je odlično posložila konce svog posla. Naime, u apartman je stavila novi namještaj, a ne stari koji joj više ne treba, a svojim gostima je prilikom dolaska na stol stavila autohotne rakije poput medica, biljnih likera i slično te još poneku sitnicu. Gostima je na odlasku uvijek darovala med proizveden na Lošinju, vrećice lavande ili malu sliku Lošinja. I zamisilite... Kapaciteti su bili puni gotovo sedam mjeseci na godinu.
Razmislite o tome. Danas je zaista sve skupo i ne treba trošiti na nešto što zaista nije potrebno. Ali najskuplje je izgubiti gosta jer tako gubimo i sve njegove prijatelje i obitelj i sve potencijalne goste kojima će prenijeti dobar glas. Budimo dobri domaćini i kroz sitnice. I ne nadajmo se da će se stvari pokrenuti ako to ne učinimo sami.
Urednica