Budite u toku i prijavite se na naš newsletter

GABREKU - PUNO VIŠE OD RESTORANA

Autor: Turizam Info   |    Datum: 15.09.2010   |    Vrijeme: 21:37

Osam desetljeća rada pretkano u priču. Priču o ljudima koji su krenuli od male trgovine da bi postali dio povijesti. Riječ je o samoborskom restoranu Gabreku, mjestu koje je postalo sinonim za autohtonu kuhinju po devizi “domaće ponuđeno, po domaći spravleno”. Ovdje su jeli i Pierce Brosnan, Zsa Zsa Gabor, Dragutin Tadijanović, Ivan Meštrović i mnogi drugi. Rekli bi - mjesto s dušom za one koji to znaju cijeniti.

 Razgovarala: Bojana Radetić    Snimila: Ana Šesto


Kada za neki restoran kažemo da ima dušu i ono nešto, onda je u te riječi najčešće utkan dugotrajan rad i trud generacija koje su svoje misli, osjećaje i u konačnici, cijeli život pretočili u zadovoljstvo bavljenja ugostiteljstvom. Upravo je takva priča smještena u pitoresknom Samoboru.
Uz fašnik i kremšnite, jedna od prvih asocijacija pri pomisli na Samobor svakako je i poznati restoran Gabreku 1929. koji ove godine slavi osamdeseti jubilej. No, nije samo tradicija ta koja je ovom restoranu priskrbila prepoznatljivost i nezaobilazno mjesto na karti Samobora, a i šire.

Tijekom desetljeća nizali su se u i oko Gabreka razni događaji, u njemu objedovali viđeniji ljudi svake epohe. Ipak, nakon razgovora s voditeljima restorana, obitelji Šintić, prevladala su dva dojma – usprkos svakojakim promjenama i mnogobrojnim licima na fotografijama na zidovima, ovdje se zapravo jako malo promijenilo, a što je možda i važnije, Gabrek je oduvijek bio puno više od restorana.

Kao što i u nazivu stoji, ovaj su restoran 1929. godine utemeljili Alojzije i Gabrijel - Gabrek Medved, naslijedili su ih Gabrijel i Marija Medved, a potom i njihove tri kćeri – Marija, Slavica i Gabrijela. U povodu svečane obljetnice razgovarali smo sa sadašnjim vlasnicima – jednom od kćeri, Marijom i njenim suprugom Mirkom Šintić te njihovom kćerkom Anamarijom, koja se uz sina Tomislava i nećaka Tomislava Medveda polako priprema za preuzimanje restorana.

DOMAĆE PONUĐENO, PO DOMAĆI SPRAVLENO

Priča o Gabreku počinje davne 1929. godine. Smješten na zapadnom ulazu u Samobor, na temelju stare gradske kule, na mjestu današnjeg restorana najprije je bio dućan sa živežnim namirnicama. Kupovali su ovdje gotovo svi stanovnici Samobora, ali nakon nekog vremena trgovina je postala mesnicom, da bi spomenute 1929. godine lokal postao krčma, odnosno restoran što je ostao do danas.
S obzirom na to da se nalazi na prometnome mjestu, restoran je oduvijek bio stanica putnika namjernika, planinara, a tijekom godina mnogi su postali stalni gosti kod Gabreka. Vjeran onome što je dobro, restoran se s vremenom mijenjao vrlo malo. Gabrekovi se i dalje drže gesla „domaće ponuđeno, po domaći spravleno“ te imaju u ponudi 12 zaštićenih jela koja su se kuhala još od samih početaka. Riječ je o mahom tradicionalnim, mogli bismo reći i narodnim jelima koja su nekad slovila kao siromašno jelo, a danas se ubrajaju među delicije.

- Pri pripremi jela inzistiramo na izvornoj hrani i namirnicama iz domaćeg uzgoja, sa seoskih gospodarstava koja su uglavnom u okolici Samobora. Gljive beremo na Žumberku. Kroz sva naša jela održava se veza sa selom, kaže Mirko Šintić. Upravo po domaćim sastojcima i tradicionalnim jelima ovo je mjesto prepoznatljivo. Među tipičnim jelima valja istaknuti fileke (ili tripice), čvarke (tope se 2-3 puta na tjedan), sir i vrhnje, dinstana jetrica, punjena teleća prsa te pohani mozak, koji je uslijed izbijanja kravljeg ludila umalo nestao s jelovnika, no i danas se smatra pravom poslasticom. Tu su još i specifične vrste kobasica, češnjovke i krvavice, a odnedavno je ponudu obogatio vepar u umaku od brusnica. U ponudi ima i vegetarijanskih jela te ribe, naravno prirodne, pastrve iz potoka u blizini Samobora. U ponudi je svakodnevno i fini kukuruzni kruh.

U TAVI TREBA ISPEĆI BAR 1000 PALAČINKI

Od Gabreka teško da je itko otišao gladan, osobito ako se odlučio zasladiti palačinkama, kojima je i poznati Srećko Puntarić posvetio svoju karikaturu. Prema riječima Marije Šintić, koja uz nabavu radi i u kuhinji, slavne palačinke također se rade prema receptu pokojne bake. Po njihovoj tradiciji ključ uspjeha dobrih palačinki jest u – tavi. Ona nikako ne smije biti nova, a ako i je, onda je najprije treba paliti, a kada se palačinke peku, tava mora biti dobro zagrijana.

Kako kažu Gabrekovi, tek tisuću i prva palačinka je „prava“ palačinka. Kada su preuzeli restoran, u ponudi je bilo šest-sedam vrsti „tradicionalnih“ palačinki da bi se u zadnjih dvadesetak godina broj popeo na čak 34 različite vrste. Poslužuju se zapečene sa sirom, punjene i pohane s gljivama, namazane nekim od domaćih džemova ili orasima i šećerom sa šlagom i kuglicom sladoleda. U porciju idu dvije, a tava nije mala.

„Gabreku 1929“ zapošljava devet ljudi, od i s restoranom živi šest obitelji. Zanimljivo je i da se već šesta generacija nasljednika sprema preuzeti restoran. Prema riječima Mirka Šintića, koji je u obitelj došao kao zet, svi su odrastali u lokalu, u poslu su od malih nogu, kako njegova supruga, tako sada i kći, i jednostavno je prirodno nastaviti s obiteljskom tradicijom. Iako je Anamarija apsolventica politologije, u „zadnji je čas“ odlučila promijeniti karijeru.
- Počela sam studirati politologiju jer me to zanimalo i htjela sam ići u diplomaciju, no kako je vrijeme odmicalo, restoran mi se sve više počeo sviđati i odlučila sam nastaviti što su moji stvorili. Preko vikenda radim kao konobarica, a preko tjedna vodim knjige i pomažem mami u nabavi, kaže Anamarija, koja se, čini se, zainteresirala za obiteljski restoran tek kad su je roditelji prestali nagovarati na to, kroz smijeh su nam ispričali članovi obitelji Šintić.

PUNO VIŠE OD SAMO JESTI I PITI

S obzirom na tijesne veze obitelji s lokalom, razvile su se i prisne veze s gostima, koji su za Gabrekove puno više od gostiju.
Meni je najdraže kad vidim unuke ljudi koji su dolazili dok je još stari Gabrek bio živ, i koji su sad naši stalni gosti. Ovo ovdje je puno više od samo jesti i piti, ističe Mirko.
Uz tradicionalnu i kvalitetnu hranu, povijest Gabreka obilježili su i mnogobrojni poznati gosti, pa se može reći – nema tko ovdje nije bio – od glumaca, sportaša do političara. Na istaknutome mjestu na zidu stoji zahvala iz Ureda predsjednika Tuđmana na dobroj hrani i ugodnoj atmosferi. Na ostalim zidovima veliki kolaži fotografija – ovdje je Jasenku Houri došla inspiracija za poznatu pjesmu Ruža Hrvatska, tu se održala prva skupština HSLS-a, česti su gosti bili i Dragutin Tadijanović, Antun Augustinčić te Ivan Meštrović, čiji je unuk također ovdašnji gost.

Zanimljive su dogodovštine s protagonistima filmskog svijeta. Kako su u Samoboru u produkciji Jadran filma snimani mnogobrojni filmovi, tako su se među Gabrekovim gostima našle mnoge filmske zvijezde poput Pierce Brosnana, poznatog po ulozi Jamesa Bonda koji je sa snimanja u Dubrovniku došao do Gabreka, gdje ga je fascinirala prisnost među ljudima, kaže Mirko Šintić. Među poznatim ljudima iz filmskog svijeta  žumberačke gljive kušali su Steven Spielberg, Miki Manojlović, Fabijan Šovagović… Glumica Zsa Zsa Gabor imala je tijekom snimanja u dijelu restorana garderobu.
- Tamo se presvlačila, u onom dijelu, pokazuje Mirko na nekadašnju garderobu, i nastavlja kako u početku nije htjela ni okusiti njihovu hranu.
Imala je svoje juhe, mi bismo joj dali vrelu vodu i žlicu i to je jela. Sve dok tast jednom, nakon dugotrajnog snimanja, nije ostavio na stolu zdjelu domaće teleće juhe. Ništa nije rekao, samo je stavio na stol. I tada je prvi put probala juhu, a kako je nakon što je nekoliko dana jela samo juhu iz vrećice bila poprilično gladna, tast je samo iznio pred nju čvarke, kobasice i drugo. I doista joj je prijalo, pripovijeda Mirko. U nekim su filmovima i statirali. Gabrekov zet se najživlje sjeća scene kada je Jackie Chen na snimanju filma Božji oklop pao sa zidina grada i zadobio frakturu lubanje.

Uz to, Gabreku 1929. je i neizostavna destinacija na turističkoj karti Hrvatske. Mnogi turisti koji iz Dubrovnika charter letovima dolaze u Zagreb, dođu i na ručak k nama. Stalni gosti dolaze iz cijele Hrvatske.
Svojedobno je postojala i soba dojmova gdje su se gosti potpisivali na zidove. Jedan od zanimljivijih citata jest „Ti si htjela da se ženimo kod Lojzeka, a mi smo kod Gabreka – hvala mu“. Utisaka je postalo previše, pa su prostoriju morali oličiti.
Međutim, stari Gabrek ne samo da je ugostio bogate i siromašne, poznate i nepoznate, već je i sam aktivno sudjelovao u životu Samobora, a nasljednici se trude održati i tu tradiciju. U lokalu se često organiziraju prigodna događanja kao što su Valentinovo, Martinje, fašnik, izložbe, recitacije, humanitarne akcije. U arhivi se tako već našlo više od 250 pohvalnica i zahvalnica.
- Još šezdesetih godina ovdje su se organizirali turniri u beli, šahu, no to nije bilo samo natjecanje, to su bile prave fešte. Prva je nagrada bio sat, druga odojak, a treća deset litara vina. Zapravo bi samo pobjednik odnio nešto kući, jer se odojak i vino odmah moralo podijeliti sa svima, ispričao nam je Mirko, čija je arhiva u posljednje vrijeme nešto praznija jer se mnogo materijala koristi za izradu web stranice.

Uz zabavu, pokojni je Gabrek mario i za stanovnike Samobora – preko puta restorana, na sadašnjem parkiralištu, nekad je zimi bilo klizalište za djecu, a uređivao je i bazene Vugrinščak. S obzirom na doprinos lokalnoj zajednici postoji inicijativa da se po njemu nazove i ulica.
Kao što smo već spomenuli, kod Gabreka se tijekom godina nije puno toga promijenilo, no, čini se, ako sve pođe po planu, legendarni lokal bi uskoro mogao na novu lokaciju. Naime, preko puta sadašnjeg restorana nalazila se grofovska kurija, prva zidana kuća u Samoboru, koju Šintekovi namjeravaju obnoviti u istim gabaritima i urediti na isti način te tamo preseliti lokal. Dok se nova-stara zgrada gradi, putnicima namjernicima, poznatim i nepoznatim, otvorena su vrata u Starogradskoj 46 u Samoboru svaki dan, osim ponedjeljkom.

Tagovi: