Šampanjci & pjenušci

Priča o nastanku pjenušavih vina počinje u pokrajini Champagne, smještenoj na sjeveroistoku Francuske, tek 145 kilometara od Pariza i u neposrednoj blizini Burgundije.

U srednjem vijeku ovdje redovnici proizvode vina za potrebe crkve, no boce neobjašnjivo pucaju, što izaziva strah, a šampanjci se nazivaju vražjim vinom. Ipak, jedan je hrabri redovnik vina probao, i tu još davne 1531. godine nalazimo prvi pisani trag o šampanjcima. Redovnika Dom Perignona, koji je prema legendi zaslužan za otkriće šampanjaca, angažiraju u samostanu ne kako bi unaprijedio šampanjac, nego kako bi pronašao način da iz vina eliminira mjehuriće.

Za nastanak šampanjca, zasluge osim benediktincima, idu i Englezima. Bogati građani i trgovci počinju početkom 17. stoljeća u velikim količinama uvoziti vina iz Champagne u Englesku, no ona se kvare i postaju ocat. Dovitljivi Englezi pokušavaju spasiti što se spasiti dade, pa tako u vino dodaju drugo vino ili slatki liker, što izaziva sekundarno vrenje u boci, zbog kojega nastaje tako poseban okus, i nezaobilazni mjehurići... Ono što danas cijeli svijet poznaje kao šampanjac.

Šampanjac se proizvodi dugotrajnom, skupom metodom koja je poznata kao tradicionalna metoda. Izmislila ju je jedna žena, Barbe - Nicole Clicquot Ponsardin, udovica Clicquot ili Veuve Clicquot, jedna od prvih poslovnih žena uopće, čiji brend Veuve Clicquot i danas poznajemo kao jedan od najkvalitetnih šampanjaca.

Šampanjci su samo vina iz pokrajine Champagne, no, pjenušava se vina proizvode i drugdje u svijetu. U ostatku Francuske to je cremant, u Italiji spumante u Španjolskoj cava, kod nas pjenušac. Osnovna je razlika u načinu proizvodnje, koja kod pjenušaca može biti nešto jednostavnija.

Sve o povijesti šampanjaca i pjenušaca, kako su točno nastali, kako se proizvode, kako ih posluživati, s kojim ih jelima sljubiti i posebnu priču o udovici Clicquot pročitajte u tiskanom izdanju časopisa Turizam info br 47 za prosinac/siječanj.