U suvremenoj gastronomiji, restorani se sve više okreću inovativnim konceptima, gdje chefovi često eksperimentiraju s jelima iz različitih kulinarskih tradicija. Ovaj pristup ne samo da obogaćuje jelovnike, već stvara jedinstvena iskustva za goste koji žele isprobati nešto novo i neobično. No, s kreativnošću kuhara dolazi i odgovornost osoblja da ova globalna jela prilikom primanja narudžbe i posluživanja budu kvalitetno predstavljena i objašnjena. U nastavku donosimo nekoliko popularnih jela koja ponekad nalazimo na menijima modernih restorana.
Gazpacho
Španjolski adut koji se sve češće udomaćuje u internacionalnim kuhinjama je gazpacho, hladna juha koja je specifična za pokrajinu Andaluziju. Osnovni sastojci su rajčice, krastavci, paprika, luk, češnjak, kruh, maslinovo ulje i ocat. Juha je osvježavajuća, pa se tijekom ljetnih mjeseci obično poslužuje kao predjelo. U modernoj verziji, gazpacho se često servira u čaši kao piće umjesto u zdjelici kao juha. Zanimljivo je da je, kao i brojna druga odlična jela, gazpacho bio jelo siromaha koji podrijetlo vuče daleko u prošlost. Tada su ga navodno za osvježenje i snagu konzumirali i vojnici Julija Cezara.
Tapas
Ovi mali zalogaji su izvorno nastali u Španjolskoj. Ime im dolazi od riječi “tapar”, što znači “pokriti”. Prema legendi, tapasi su bili komadići kruha ili mesa koje su gostioničari stavljali preko čaša vina kako bi spriječili ulazak prašine. Međutim, tapasi su brzo prerasli ovu praktičnu svrhu i postali simbol druženja i uživanja u hrani. Svaki tapas bar danas ima svoju jedinstvenu ponudu, koja može uključivati širok raspon jela: od maslina i sira do prženih plodova mora ili mesnih delicija. No, kod tapasa je zanimljivo da svaki objekt bilo gdje u svijetu može imati svoju inačicu tapasa pripremljenih s lokalnim namirnicama i posluženih s lokalnim vinima.
Španjolski, mali zalogaji raznih okusa i sastojaka, za dijeljenje uz čašu vina – ili tapasi
Tempura
Tempura je japansko jelo koje se sastoji od plodova mora ili povrća prženih u laganom tijestu, ali ono što je posebno zanimljivo jest da tempura zapravo ima portugalske korijene. Portugalski misionari donijeli su tehniku prženja u tijestu u Japan u 16. stoljeću. Riječ “tempura” potječe od latinske riječi “tempora” što znači “vrijeme”. Odnosi se na dane kada su katolici postili i jeli lagana jela poput ribe i povrća.
Japanci su ovu tehniku prženja usavršili, stvarajući hrskavu i laganu tempuru kakvu danas poznajemo. Ključ uspješne tempure leži u brzini. Sastojci se uranjaju u hladno tijesto i prže na visokoj temperaturi kako bi se postigla savršeno hrskava tekstura, dok unutrašnjost ostaje sočna. Zanimljivo je da tempura ima i svoju sezonsku stranu. U Japanu se, primjerice, zimi često prži korjenasto povrće poput batata. Ljeti se preferiraju laganiji sastojci poput škampa ili tikvica.
Dim sum
Dim sum je specifičan za kantonsku kuhinju, jednu od glavnih regionalnih kuhinja Kine. Sastoji se od niza malih jela. No, ono što ga čini posebnim nije samo raznolikost okusa, već povijest i ritual koji su uz dim sum vezani. Riječ “dim sum” doslovno znači “dodir srca”, što najbolje opisuje ove male zalogaje koji su osmišljeni da zadovolje ne samo glad, već i dušu.
Dim sum se tradicionalno konzumira tijekom yum cha odnosno obreda pijenja čaja. Time postaje više od obroka – to je društveni događaj. Stolovi su prekriveni malim porcijama hrane, a poslužuju se razna jela. Od okruglica kuhanih na pari ili prženih, preko rolica, pa do slatkih i slanih delicija. Interesantno je da su mnoge od najpopularnijih dim sum poslastica, poput shumai ili har gow knedli, nastale u carskim kuhinjama, gdje su se kuhari natjecali u kreativnosti i prezentaciji.
Meza ili meze
Meze ili meza je puno malih jela i tradicija je to duboko ukorijenjena u kulinarskim tradicijama Bliskog istoka, Balkana i Mediterana. Meza je na puno načina kultura zajedničkog uživanja u hrani. Sama riječ “meze” potječe od perzijske riječi “mazzeh”, što znači okus ili užitak.
Meza obično uključuje raznovrsne male porcije koje mogu obuhvaćati od namaza poput humusa i baba ghanousha, preko sireva, mariniranog povrća, maslina, do raznih vrsta mesa, ribe i morskih plodova. Svaka regija ima svoje specifične meze, ali zajednička nit je naglasak na sezonskim i lokalnim sastojcima. Zanimljivo je da meze nisu zamišljene kao uvod u glavno jelo, već kao obrok sam po sebi i izraz su gostoprimstva.
Bento
Bento se danas vrlo široko koristi u svugdje u svijetu, iako potječe iz Japana. Bento kutija prilagođena je lokalnim ukusima, ali zadržava osnovni koncept. Pregrade služe odvajanju različitih vrsta hrane, čime se naglašava raznolikost i ravnoteža. U modernim restoranima, bento često služi kao elegantan način prezentacije raznih jela, gdje se pažnja posvećuje ne samo okusu, već i vizualnom dojmu.
Zanimljivo je kako se bento koncept prilagodio različitim kuhinjama. U nekim zapadnim restoranima bento kutije mogu sadržavati sushi, sashimi, tempuru, ali i jela poput salata, tjestenina ili čak deserta, sve unutar iste kutije. Ovaj format omogućuje gostima da isprobaju različite okuse i teksture u jednom obroku, a istovremeno ostaje praktičan za serviranje i konzumaciju.
Foto globalna jela: Shutterstock, Freepik
Tekst “Globalna jela” prenesen u cijelosti iz časopisa Turizam info (broj 99 – jesen 2024)
# globalna jela
