Odijelo čini čovjeka, a kornet sladoled

18. kolovoza 2021.  |  Novosti

Članak originalno objavljen u časopisu Turizam info (br. 82 / ljeto 2020)

Priznanje za otkriće korneta svojataju mnogi, no danas je najprihvaćenija priča o tome kako je kornet nastao slučajno, na Svjetskoj izložbi 1904. godine

Na bučnom sastanku koji se 1919. godine održavao u Udruzi sladoledara u Pennslyvaniji raspravljalo se o mnogočemu. No, u povijest je ušla primjedba sladoledara L.J. Schumachera koji je rekao kako je kornet najvažnija mala stvar koja je zauvijek promijenila sladoledarsku industriju diljem svijeta.

Do njegova izuma sladoled se prodavao isključivo sa sladoledarskih kolica. Posluživao se u čašicama ili na različitim podlogama, pa su oni koji su ga jeli često bili na sto muka – kuglica je znala skliznuti, brzo se topio, što i nije bilo uživanje u sladoledu kakvo svatko zaslužuje.

Prvi zapis o kornetu je onaj u kuharici gospođe A.B. Marshall iz 1887. godine, jedne od prvih poduzetnica u gastronomiji i autorice kuharica iz Viktorijanskog doba. Gospođa Agnes je osmislila recept za pripremu korneta koji se radio sa slatkom pastom od blanširanih badema rolanom oko konusnog kalupa. Nakon pečenja i hlađenja punio se kremom i posluživao na svečanim večerama. Kornet kakvog poznajemo danas nastao je početkom 20. stoljeća.

Agnes B. Marshall je još 1877. došla na ideju da slatke kornete koje je pripremala s pastom od blanširanih badema puni vrhnjem i kremom

U New Yorku je talijanski emigrant Italo Marchioni 1903. godine patentirao stroj namijenjen proizvodnji sladoledne ambalaže izrađene od mješavine tijesta. No, šire je rasprostranjena legenda o sirijskom slastičaru Ernestu A. Hamwi koji je na Svjetskoj izložbi u američkom gradu St. Louisu 1904. godine pekao slatke, tanke vafle po imenu zalabis. Sladoledaru Arnoldu Fornachou ponestalo je čašica u kojima je prodavao sladoled, pa mu je Hamwi predložio da zarola njegove vafle i prodaje ga u njima. Izum je bio uspjeh, pa je već sljedeći dan, osim za Fornachoua, Hamwi pekao vafle i za ostale sladoledare na Svjetskoj izložbi.

Tako je kornet mnogo toga promijenio, jer se sladoled mogao prodavati i u trgovinama, postavši dostupan uvijek i svugdje. Poduzetnici u St. Louisu su brzo prigrlili novu priliku za razvoj, pa je grad postao centar proizvodnje korneta. Jednu od najvećih tvornica imao je upravo sirijski slastičar Ernest A. Hamwi, koji je svoje vafle pretvorio u danas najpopularniji dodatak sladoledu.


Ako želite čitati više sličnih tema o gastronomiji, vinima, inovativnim projektima u turizmu, tehnologijama i opremi za turističke objekte, svoju pretplatu na tiskano izdanje časopisa Turizam info pokrenite putem linka u nastavku!