Autohtona sorta Korčule ima rijetko jasnu priču o podrijetlu, ozbiljne međunarodne medalje i stilove koji se odlično uklapaju u mediteransku gastronomiju. Sve što joj još treba jest da je u restoranima nudimo s više samopouzdanja, jer pošip je ipak naše najveće bijelo vino.
Malo autohtonih sorti ima tako precizno začuđenu priču o nastanku kao što je to slučaj kod pošipa. Još je manje onih koje tu priču mogu povezati s konkretnim ljudima, mjestima, vinogradima i kasnijem znanstvenom potvrdom. Pošip to može. Preživio je filokserom, desetljećima zadružne proizvodnje i turističke valove u kojima su se lakše plasirali prosecco, međunarodna bijela vina i jeftinija ljetna vina bez lokalnog identiteta.
Danas osvaja zlatne i platinaste medalje na Decanterovim nagradama, pojavljuje se na vinskim kartama diljem Hrvatske, a strani ga sommelieri i vinski autori sve češće promatraju kao jednu od dalmatinskih sorti s ozbiljnim međunarodnim potencijalom. A ipak, na mnogim vinskim kartama hrvatskih restorana pošip još uvijek ne dobiva mjesto koje bi mogao imati. Prečesto je tek jedna stavka među bijelim vinima, nešto između malvazije, graševine, talijanskog pinota i rosea. Kao da se od njega očekuje da se sam objasni gostu. A pošip traži upravo suprotno: on ima priču koju svaki restoran može ispričati.
Ovaj članak dostupan je samo pretplatnicima
Još niste pretplatnik? Pretplatite se i ostvarite pristup svim ekskluzivnim člancima te tiskanom i digitalnom izdanju časopisa tijekom cijele godine.
Pretplatnici tiskanog izdanja automatski imaju pristup i digitalnom izdanju. Ako još niste kreirali svoje pristupne podatke, javite nam se na pretplata@turizaminfo.hr.
