Priče i legende: Ljudi koji stoje iza imena poznatih jela

21. srpnja 2025.  |  Iz časopisa

Iza mnogih kultnih jela kriju se stvarne osobe – vojvode, kuhari, balerine i aristokrati čija su imena završila na jelovnicima diljem svijeta. Kako je pizza dobila kraljevsko ime, tko stoji iza slavne Sacher torte i zašto su poširana jaja postala Eggs Benedict?

Cijeli tekst prenosimo iz proljetnog broja časopisa Turizam info.

Biftek Wellington

Goveđi file premazan senfom, prekriven slojem gljiva (duxelles) i često foie grasom, zamotan u lisnato tijesto te pečen do zlatne hrskavosti, jelo je koje je sinonim vrhunske gastronomije. Ime navodno potječe od Artura Wellesleyja, prvog vojvode od Wellingtona, britanskog vojskovođe poznatog po pobjedi nad Napoleonom kod Waterlooa 1815. godine. Iako ne postoje dokazi da je vojvoda ikada jeo ovo jelo, vjeruje se da je nazvano u njegovu čast ili kao britanska interpretacija francuskog „Filet de Boeuf en Croûte“.

Artur Wellesley

______________

Sacher torta

Jedan od najpoznatijih austrijskih deserata osmislio je Franz Sacher 1832. godine u Beču za kneza von Metternicha, kada je kao mladi slastičarski učenik morao improvizirati s dostupnim sastojcima. Izrađena je od bogatog čokoladnog biskvita, sloja džema od marelice i čokoladne glazure, a tradicionalno se poslužuje s tučenim vrhnjem. Recept je usavršio Franzov sin Eduard Sacher, a torta je postala simbol bečke slastičarske tradicije. Danas se originalna verzija može kupiti isključivo u Hotelu Sacher u Beču, gdje se godišnje proda više od 360 tisuća komada, a torta se i dostavlja naručiteljima širom svijeta.

Franz Sacher

______________

Cesar salata

Iako mnogi misle da je povezana s rimskim carem, zapravo nosi ime po Cesaru Cardiniju, talijansko-američkom kuharu koji ju je 1924. godine osmislio u svom restoranu u Tijuani, u Meksiku. Prema legendi, Cardini je improvizirao s preostalim sastojcima nakon gužve u restoranu, a salata je ubrzo postala hit među gostima i proširila se po cijelom svijetu. Klasična verzija sastoji se od rimske salate, prepečenog kruha (krutona), parmezana i preljeva na bazi maslinovog ulja, limunovog soka, Worcestershire umaka, češnjaka i senfa, dok moderne varijante često uključuju piletinu, inćune ili škampe.

Cesar Cardini

______________

Chateaubriand

Sastoji se od srednje ili slabo pečenog debljeg komada goveđeg filea, posluženog s umakom na bazi maslaca, bijelog vina i začinskog bilja. Jelo nosi ime po Françoisu-Renéu de Chateaubriandu, francuskom piscu i diplomatu iz 19. stoljeća, no nije on taj koji ga je osmislio. Smatra se da ga je kreirao njegov osobni kuhar Montmireil, koji je želio pripremiti posebno profinjeno jelo za svog gospodara. Chateaubriand se tradicionalno priprema od središnjeg dijela goveđeg filea, koji je najmekši, a često se servira s pommes soufflées (dvostruko prženi u ulju) ili klasičnim béarnaise umakom.

René de Chateaubriand

______________

Pizza Margherita

Prema legendi, nastala je 1889. godine u Napulju, kada je poznati pizzaiolo Raffaele Esposito pripremio posebnu pizzu u čast kraljice Margherite od Savoje. Kako bi odrazila boje talijanske zastave, koristio je rajčicu (crvena), mozzarellu (bijela) i bosiljak (zelena), no ispostavilo se da je ova kombinacija i savršen sklad okusa, pa je pizza margherita ubrzo stekla široku popularnost.

Kraljica Margherita od Savoje

______________

Pavlova

Lagani i prozračni desert od hrskave beze kore i mekanog, pjenastog središta, obično ukrašenog tučenim vrhnjem i svježim voćem, nastao je u čast slavne ruske balerine Ane Pavlove, koja je dvadesetih godina prošlog stoljeća gostovala u Australiji i Novom Zelandu. Ove dvije zemlje i danas vode spor oko podrijetla deserta, no sve upućuje na to da je pavlova prvi put ipak pripremljena na Novom Zelandu. Inspiraciju je navodno dao balerinin lagani i elegantni ples, a sama torta trebala je izgledati poput njezine prozračne baletne suknje.

Ana Pavlova

______________

Fettuccine Alfredo

Autor jela je Alfredo di Lelio, vlasnik restorana koji ga je prvi puta pripremio u Rimu 1908. godine. Kako bi pomogao supruzi oporaviti se nakon poroda, Alfredo joj je pripremio fettuccine prelivene kremastim umakom od maslaca i parmezana, jelo koje je bilo hranjivo i lako probavljivo. Fettuccine Alfredo postale su globalno popularne zahvaljujući američkim turistima, osobito holivudskim zvijezdama Douglasu Fairbanksu i Mary Pickford, koji su jelo probali u Alfredovom restoranu u Rimu dvadesetih godina prošlog stoljeća i pomogli ga popularizirati u Sjedinjenim Američkim Državama.

Alfredo di Lelio

______________

Jaja Benedict

Najpoznatija priča kaže da je 1894. godine u njujorškom restoranu Delmonico’s burzovni mešetar Lemuel Benedict naručio tost, poširana jaja, hrskavu slaninu i umak hollandaise kako bi ublažio mamurluk, a chef restorana bio je toliko oduševljen kombinacijom da ju je stavio na jelovnik pod nazivom Eggs Benedict. Druga verzija pripisuje jelo bogatoj njujorškoj obitelji Benedict, koja je tražila nešto novo za doručak u hotelu Waldorf-Astoria, a njihov je legendarni maître d’hotel Oscar Tschirky u jelu vidio potencijal i uvrstio ga na jelovnik. Bez obzira na pravo podrijetlo, Eggs Benedict postao je klasik, a danas postoje brojne varijacije: Eggs Florentine (sa špinatom) i Eggs Royale (s dimljenim lososom).

Lemuel Benedict

______________

Sendvič

Potječe iz 18. stoljeća i povezan je s Johnom Montaguom, grofom od Sandwicha. Prema legendi, grof je bio strastveni kartaš i tražio je jelo koje može jesti bez prekidanja igre. Njegovi su sluge stoga između dva komada kruha stavili meso, omogućujući mu da jede bez korištenja pribora. Ova praktična ideja brzo se proširila i postala popularna među britanskom aristokracijom, a naziv „sendvič“ postao je sinonim za ovu vrstu obroka.

John Montaguo

______________

Carpaccio

Vlasnik slavnog venecijanskog Harry’s Bara Giuseppe Cipriani, 1950. godine osmislio je novo jelo kako bi udovoljio grofici Amaliji Nani Mocenigo, kojoj su liječnici preporučili prehranu baziranu na sirovom mesu. Poslužio joj je tanke kriške goveđeg filea, začinjene maslinovim uljem, limunovim sokom i parmezanom, a inspiraciju za ime pronašao je u djelima venecijanskog slikara Vittorea Carpaccia, poznatog po crveno-bijelim tonovima. Tako je nastalo danas omiljeno talijansko jelo koje se poslužuje i u raznim varijacijama, uključujući one s lososom ili tunom.

Vittore Carpaccio