Turizam info

Somun – tradicija balkanske kuhinje

Lepinja s cevapima

Mala priča o porijeklu i tradiciji peciva koje danas dolazi i u nekim novim varijantama, prilagođeno modernom poslovanju u turizmu i ugostiteljstvu. No, za dobar storytelling i upsale, potrebno je znati i kako je somun zapravo nastao

Kažu da su najbolje stvari ponekad najjednostavnije, a jedan takav gastronomski slučaj su somuni. Ova vrsta tankih, okruglih peciva koja se priprema od baznih sastojaka: brašna, vode, soli i kvasca, tipična je za balkansku gastronomiju.

Puna su nekog neodoljivog okusa nostalgije, a svijet danas postaje otvoreniji prema nečem novom i egzotičnom u gastronomiji, pa se tako i somuni i lepinje šire Europom, najčešće u street food varijanti.

Somuni se vrlo jednostavno pripremaju. Nakon što se tijesto zamijesi i digne, premijesi se, oblikuje i zatim ubacuje u peć. Peče se vrlo kratko, između 45 sekundi i minute, a za kvalitetu je presudna jačina vatre – što je vatra jača, somun bude prhkiji. Majstori pekari koji se na ovim prostorima i danas bave tradicionalnim načinima pripreme somuna kažu kako je tajna, između ostalog, i u ljubavi prema pekarskom poslu, pa tako mnoge pekare imaju neke svoje male tajne po kojima su njihovi somuni specifični.

Povijest somuna počinje još u srednjem vijeku, a veže se uz mongolskog osvajača Timura Lenka (1336.-1405.).

Poznat kao vođa posljednje stepske horde, Timur je predvodio svoju vojsku u napadu na Indiju te zbog zime i snijega ostao zarobljen na području današnjeg Tadžikistana, sa smanjenim zalihama hrane. U strahu od okrutnog vladara, vojni kuhar je bio prisiljen snaći se s onime što je imao, pa je navodno zamijesio tijesto i ispekao puno tankih hljebova koji su kasnije postali poznati kao somuni. 

Sama riječ somun je inače nastala od grčke riječi “psomion”, što znači mali okrugli kruh, a na naše područje ova je vrsta peciva stigla s osmanskim jedinicama. Došavši na naša područja, Osmanlije su zatekle puno malih mlinova, pa su proizvodnju somuna za svoje vojne jedinice i unaprijedili.

Znalci kažu kako su najbolji oni somuni koji se peku na drva, jer im drvo daje specifičan miris i okus, koji se ne postiže u pećima na struju ili plin. Jedna od onih sitnica koja čini razliku jest da se somun nakon što se zamijesi i odstoji, taman prije pečenja preokrene, kako bi dobio svoj tipičan napuhani gornji dio.

Za jednako pecivo kakav je somun u nekim se dijelovima Bosne upotrebljava naziv lepinje, lepine ili pitice. No male razlike između somuna i lepinje ipak postoje. Somun je od lepinje veći, ali lakši, intenzivniji mu je miris, a kažu da mu je i okus “topljiviji”. Kod pripreme lepinja, trebao bi biti veći omjer vode u odnosu na brašno nago kod somuna. No, zanemarive su to razlike, pa će mnogi reći da su lepinja i somun sinonimi. I ne zaboravimo: u varijanti s ćevapima, neizostavan i sveprisutan dio balkanske gastronomije.

Novo doba za somune

Moderna vremena donijela su nove trendove, pa danas tradicionalne proizvode poput somuna nalazimo u varijantama koje pogoduju upotrebi u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

U posljednjih nekoliko godina kvalitetom se ističu proizvodi koji dolaze iz vinkovačke tvrtke Pekar, a radi se o smrznutim pecivima za HoReCa sektor, u cijelosti baziranima na tradicionalnom receptu, s nekim novim varijantama kako bi se odgovorilo na zahtjeve tržišta. Klasični somuni dolaze u varijantama od 80 do 200 grama, a nove su opcije somun sendvič, sendvič s lukom, BBQ, s povrćem i sjemenkama te crnim i zelenim maslinama.

Somuni su jednostavni za manipulaciju, otapaju se na sobnoj temperaturi za 45 minuta, a svježinu zadržavaju jedan dan. Svi su proizvodi označeni Clean Label oznakom, što znači da ne sadrže e-brojeve (osim varijante BBQ i s maslinama), osim BBQ somuna, ne sadrže palmino ulje, imaju Halal certifikat koji jamči kvalitetu, zdravstvenu ispravnost i jasno porijeklo sastojaka, a sva su pakiranja prilagođena za profesionalnu uporabu. pekar.hr